O Fra Lovri Karauli

Fra Lovro Karaula je rođen 23.prosinca 1800g. u selu Žirović. 1816 godine biva primljen u franjevački red te godinu dana kasnije daje doživotne zavjete. Po završetku studija filozofije i teologije u Ugarskoj vraća se u Bosnu. Po povratku bio je župnik u Vidošima gdje je vodio popravak crkve i župnog stana. U isto vrijeme fra Lovro je vodio i gradnju crkve u Livnu. Godine 1861 dolazi za župnika u župu Ljubunčić. Pored gradnji crkvi i kapela fra Lovro dosta vremena posvećuje i obrani kršćanskog naroda od Turaka. Fra Lovro je pokušao dokazati Turcima da sami sebi spremaju propast pa je izjavio jednom prilikom: "Jedan vas je Ličanin (Omerpaša Latas) ponizio i upokorio ali kad drugi Ličanin dođe, zavrtjet će vam mozgom i zaokrenuti vratom za vaše nasilje i nepravdu, te se nigda osvijestiti nećete. Svaka sila kratka je vijeka. Raja je dotjerana do zida. Zid je tvrd i visok, niti se može kroza nj, niti preko njega. Narod se mora nekako braniti, a kad narod ustane na obranu, vas je malo a naroda mnogo, tjesno će vam biti...
Znajte dobro da ja nemam šta izgubiti osim glave, a i ovu sam već doslije nosio 74 godine i nanosio je se... Ko se mača laća, od mača će poginuti, ko čini nepravdu stignut će ga nepravda. Nego se, moji Turci, vi dozovite i opametite..." Kasnije su se livanjski muslimani ispičavali fra Lovri govoreći da je za takvo stanje kriva centralna uprava u Sarajevu.
Zalažući se za prava kršćanskog naroda fra Lovro je tužio livanjskom sudu Avdibega Čorbadžića zbog zala koja je radio po selima župe Ljubunčić, a pogotovo po selu Žiroviću. U svoj toj borbi protiv nepravde i zla fra Lovru zaustavlja mučenička smrt. Ubio ga je Avdibeg Čorbadžić, njegov sin i Nurija Dizdar pod selom Žirovićem na Ilindan 1875g dok se vraćao iz Vašarovina i Prispa gdje je održao misu u kapeli koju je sam sagradio. Za fra Lovru je vezana još jedna zanimljiva priča koja govori o kugi i velikom pomoru stoke u selu Ljubunčiću, tada je fra Lovro pokazao na jedno mjesto u sredini sela i rekao da se tu sagradi crkva i da će tad pomor prestati i tako je i bilo.

Iz svega ovoga da se zaključiti da narod župe Ljubunčić može samo zahvaliti ovome čovjeku i biti iznimno ponosan na njega i njegova djela.